srijeda, 25. srpnja 2007.

tebi

Posudi mi svoje uši, da čujem što čuješ dok ti pričam. Kojim jezikom govorim i da li sam nijem. Pretplata na bol. Kava za van. Tudja zemlja, strani gradovi. Dvoje. Rekao bih. A ne znam način. Iako sam rijetko bez rijči. Volim te.

srijeda, 4. srpnja 2007.

....

noćas...jesi li brojala crte na cesti koja te odvela? nisam oka sklopio. jer doći će dan kada ćeš brojati unatrag. oboje znamo. pa šutimo. ne brini se za mene. stotine lica prosutih na stolu ispred mene. izabrat ću jedno. koje ne poznaješ. i koje nisam. lice kurvinog sina. ulični svirač, tebi u čast. i kada mi padneš napamet, zatomit ću misao... preskočit ću riječ. zadržati uzdah... prijateljice noći će liječiti rane. grešnim rukama odnijet će bol. na trenutak. jer zaborav mi je nedostižna.

ponedjeljak, 2. srpnja 2007.

odi...

zatvorit ću oći na tren...stvorit ću te ispred sebe..znam da puše oko nas.. i doći će kiše. ali pogledaj me. čuvaj me za poslije. kada promijenimo imena. gradove. pobjegnemo. pa se sakrijemo. odvojeni. od nas. misliš, tako je najbolje. proći će. ne slušaš me više. ne dopirem do tebe. ti nikad ne odlučuješ. svaka pora na mojoj koži sad bi vrištala. praviš se da ne čuješ. kažeš, samo da ne boli. ali bolit će. svaki dan iznova. znaš.
u tuđim gradovima kiše drugačije padaju. zaborav na pladnju..
sada te puštam...otiđi a ja ću otvoriti oći... gledam tamo gdje te nema. suzdržavam bijes.