Dugo sam sjedio ispod mosta , uz rijeku što je vodila u tvoj grad. Puštao sam misli na slobodu, pokapao zadnje uzdisaje koje sam nazivao po tebi. Dugo sam sjedio ispod mosta. I gledao u tvoj broj. Nisam čovjek od dugih pozdrava. Svoje tuge ću nositi u sebi. I sve ono što nismo. Budi dobra. Kako ti to znaš. Ja ću po svom.