kozmički negativ

Postao sam stvaran... pojavan. Omedjen zidovima, granicama, definiran zvukom i pokretima. Ukalupljen. Označen simbolima, simbolom sam i postao.
Mršava si. kao nekad..davno. Vidim ti ocean u očima. Pitaš me o sreći...o njoj... a ja.. strani predmet u mojoj okolini.
Pokušavam šutjeti što duže. Iako, znam što želim reći...pa se branim lažima. Gledam ti u ruke..pa u svoje... nekako su prazne.
Sjediš ispred mene... pitaš me o čemu razmišljam. Preskočim temu, sakrijem misao. Ne želiš znati za koga sam zidao sve te zidove.
Ustanimo i otiđimo. Obavila si dužnost. Očistila si savjest. Nemam ti što zamjeriti. Ne mogu ti sad pričati o kozmičkom negativu...dok mi voda puni oći... Radije opsujem u sebi...promrmljam u bradu da se čuvaš i zagrebačke ceste pod noge..