Rutina dnevnih ruta...

Pomislih, ako jako stisnem ruke, ako mi se dlanovi oznoje od želje i čelo namršti, ako se fokusiram na to, bit će kao da se i nije dogodilo.Pomislih, ako se ne osvrnem, ako tvoje ime ne izustim i svima kažem da broj tvoj više nemam, ljudi će shvatiti. I ako ti se ne javim, ni na rođendan, ni za Božić, ako tvoj horoskop preskočim u današnjim novinama i svaku poruku koju ti napišem izbrišem, pomislit češ da sam napokon negdje sretan. I sve će biti kako treba. Još jedno zagrebačko proljeće...tvoj namješteni lik iz samo tvojih sanja...ptice...zrinjevac. Rutina dnevnih ruta. Uigrani protokol vlastitih namještaljki. ako dovoljno puta ponovim to, možda i povjerujem. Možda i povjeruješ. Unaprijed namješten element iznenađenja.

...

Zaboravio sam ti reći..naši plesovi su toliko kratki da ti nikad ne stignem ispričati... moje neprospavane noći mogla bi pretvoriti u vremensku zonu...Moje uzdahe u vjetar...moje misli u bojno polje...

Nikad ti ne stignem ispričati. Što sam skrio a što pokazao.

tragovi i snovi

Minute u minuti... potraga za stvarnim. Odlomci života, kao postava za kazališnu predstavu... S kim se u biti utrkujemo? I ne vidimo da smo tu samo kao svjedoci vremena što prolazi...različitih uloga, vjerujemo da smo i važniji nego što uistinu jesmo. A nismo. ne shvačamo, neshvaćeni.
S kim djelimo krevete, sobe, gradove...? Slučajno ili namjerno, tu smo gdje jesmo. Mi smo posljedica tragova koje ostavljamo. Rezultat snova koje sljedimo...