Daljine i gradovi, taoci u vremenu zabranjenih snova... snova... sve je još tu..kao da je tek netom završilo. Nepomaknut u prostoru, vrijeme sam učinio svojim saveznikom.

jutro

Okrenut na bok... Hladno stopalo uz moje..Bjelina.. Meškoljenje i njen glas..“Dobro jutro dragi“...Osmjeh.. Skroz oblake u prozor...Dobro je...Neka sutra pričeka koji dan...

Ako su ovo tvoji kreveti, zašto ih ne prepoznajem? Ako su to tvoji uzdasi, zašto mi je svejedno? Ako me to ti gledaš iz mraka, zašto sam izdan...? Opsjedaju me zvukovi. Izgovorene riječi, poput odvezanih brodova, plutaju mojim mislima.Laži i istine, krajevi i početci. Utihni i čuti ćeš. Svoj smijeh. Odzvanja kroz zidove. Nakon toliko vremena. Još je tu.