četvrtak, 14. veljače 2008.

Ako su ovo tvoji kreveti, zašto ih ne prepoznajem? Ako su to tvoji uzdasi, zašto mi je svejedno? Ako me to ti gledaš iz mraka, zašto sam izdan...? Opsjedaju me zvukovi. Izgovorene riječi, poput odvezanih brodova, plutaju mojim mislima.Laži i istine, krajevi i početci. Utihni i čuti ćeš. Svoj smijeh. Odzvanja kroz zidove. Nakon toliko vremena. Još je tu.

Nema komentara: