Ja samo nisam dovoljno Taj...

Ovo je taj dan...ovo je taj tren. Ukalupljene ruke ostavljam iza sebe, prestajem slijediti tvoje korake..hvala Ti, valjda. Zbog tebe sam postao svakako jači. Sumnjam bolji, ili vrijedniji. Lizati rane koje ne zacijeljuju, brisati suze što se ne suše... nije više moj izbor. Snovi o ruci u ruci, tvojoj u mojoj, meni u tebi, nama svuda oko nas, sada završavaju...1800 buđenja je puno...jebeno puno. Ne znaš.
Ni ne očekujem da znaš. Ja nisam dovoljno Taj. Baš na današnji dan. Dvije godine nakon istine. Točno dvije godine. Sječam se... Dan je bio vruč...mali brod..otok. Morska hrana...tvoj odlutali pogled. Laž da je Magda bila na telefonu...a znamo da nije. Kula, kafić, uske strme stepenice...alkohol..mali dvosjed. Premali za dvoje što se ne mogu pronaći. Htio sam ustati, otići, pa se vratiti. I ta noć...oka nisam sklopio. Pokušao sam te slušati dok spavaš. Priviti te uz sebe... bilo mi je jasno.. kao i danas. Dvoje na pogrebu nama.
Dvije godine nakon... hvala Ti, valjda..ne krivim te.. Ja samo nisam dovoljno Taj...