Svakim uzdahom si sve manja.. u meni... kilometrima, gradovima i sobama brisao sam tvoje lice...molio maglu da ga kupi od mene.. ima li me bez tebe...pokazat će vrijeme. Samo izađi.. iz moje glave...ja sam tu ionako...samo gost i podstanar. Moji sitni rituali.. pusti to... zaobidji me. I ceste koje smo prošli, samo podsjetnik da si bila tu. Mogao bih satima, tišinama, pričati o tebi. Čemu? Bio sam u pravu. Nažalost. Sagradio sam grad na temeljima od snova. Svakoj ulici dao tvoje ime. Svakoj zgradi boju tvojih očiju... Ti si šutila. U tome si najbolja. Ne želim znati gdje te ima. Nikad više. Znam da pada kiša u Zagrebu.. I tko je kome koliko dao... Pusti to... samo otiđi.