nočas

Nočas sam bio u potrazi. Tražio sam riječi. Da ih otrgnem od sebe i pošaljem u svijet. Dok još nije kasno. Da otkrijem tajne skrivene. Da ih pošaljem među ulice, ljude, šume... Da zagrle slučajne prolaznike.
Nočas sam tražio riječi. Što ih skrivam. I bojim ih se. Jer pričaju o tebi. Najljepšu priču ikad ispričanu. O tebi u meni. O sreći. Smijehu. Našoj nerođenoj djeci. Sitnim ritualima. Životu.
Nočas sam pronašao riječi. Ali ću ih zadržati za sebe. Još neko vrijeme. I ozarena lica ću ih ponavljati.... Sve to zbog tebe... U meni. I nas... U nama.

Ala...

Znam da pratiš. I misliš, lijepo je. Ne znaš. Ne budiš se u čudne sate. Bolje. Pitaj mene. Kako je. Pa sjedim. Promatram sjene kroz mrak. Igraju se skrivača. Kao mi. I siguran sam. Vidiš se. Skrivenu među ova slova. Znaš koja je za tebe. Prepoznaješ si lice...Oči...Otkucaj srca...Kožu što ti se razvija u osmijeh..Sad. I čuješ se kako me slušaš... I kako te liječim... Čudiš se..

Bog izgubljenih duša

Ja sam sin Vjetra, Bog izgubljenih duša
Juda naših dana, rak na koži vremena
Bespravno zauzimam trenutak i prostor
Nelegalno trošim Vaš zrak

U svakoj mojoj pori krije se grad
Sagrađen da donese zaborav
Pruži utočište braći lutalicama
Sestrama noći, željnima sna

Iz očiju mi viri cesta, vijugava
Što prolazi kroz sva godišnja doba
S tisuće stanica, nijednim domom
Ona vodi do beskraja, ravno do beskraja

Ja sam vladar zemlje snova
U lijevoj ruci mi svijeća, u desnoj žezlo
Sunce i mjesec, moji mentori
Sakrili su sjene od mene.

..................

" ..... ja sam duh potpunog stranca...."

.............

Pustit ću noć da preuzme kontrolu. Postat ću kiša na ulicama ovoga grada. Prepoznat ćeš me u neonskoj reklami što razlijeva svoje svijetlo po prozorima nočnih tramvaja. Bit ću kradljivac tvog daha. Sve ono što vidiš između dva treptaja.Kupit ću tvoju nepodijeljenu pažnju bezvrijednim dodirom. Tamo gdje voliš. Pitat ću te kroz šapat kapi, misliš li da vrijeme ide unatrag dok mi bespomoćno stojimo na mjestu. Brojilo naših dana vračeno je na nulu. Dobili smo priliku da nam dan zamijeni noć...da u jutru potražimo dvoje što predugo bježe od istine.

Štrbanova 18

Pogledaj kroz prozor
Kaži koji je sat
Pogodi koji je dan
Pokaži mi razliku.

Šalica hladne, ustajale kave
Prašina je prekrila ushit
Polarni dan je progutao volju
Sakrili smo danas u jučer

Ne čujem otkucaje sata ali
Osjećam sekunde kako bubnjaju
U nepravilnom ritmu stvaraju
Himnu mojeg postojanja

Utihneš li na tren
Prisloniš li glavu, čut ćeš
Vrijeme što jeca da ga oslobodimo
Uklonimo granice što ga vrte u krug

Prestani...

Sada kada sam bio tamo, želim mir. Želim vrijeme. Da se neprestalno vrti u krug... Utrka kazaljki. Bez pobjednika. Zatvoren u sebe.... Skriven. Bojim se koraka. Želim jesen. I da laži prestanu kao što ljeto prestaje.