Ala...

Znam da pratiš. I misliš, lijepo je. Ne znaš. Ne budiš se u čudne sate. Bolje. Pitaj mene. Kako je. Pa sjedim. Promatram sjene kroz mrak. Igraju se skrivača. Kao mi. I siguran sam. Vidiš se. Skrivenu među ova slova. Znaš koja je za tebe. Prepoznaješ si lice...Oči...Otkucaj srca...Kožu što ti se razvija u osmijeh..Sad. I čuješ se kako me slušaš... I kako te liječim... Čudiš se..