nedjelja, 2. lipnja 2013.

 Ne zelim pisati.. Sakrivati se iza slova.. Crtica na papiru, zareza, razmaka, upitnika? Ne zelim se igrati umjetnika. Ja to ne znam.. Nisam.  Ovo nije skloniste mojih emocija. Niti jos jedan hommage tebi.
Ovo je prokletstvo. 
U ovom kolazu krajnosti, nedorecenih misli, i laznih ljubavi krije se neki drugi ja. Nismo prijatelji. Naprotiv. Necemo nikad biti.
Ne zelim pisati. Svako slovo je jedno malo priznanje.. A priznanja ti vise ne trebaju. Sve sto si trebala od mene, sve sto sam ti mogao dati, uzela si. I vise od toga. Nisam ogorcen ni ljut.  Ne brini. Tvoja "slika" je na sigurnom, mozes mirno spavati u njegovom krevetu.
Ne zelim pisati. Netko ce citati, pa ce si dati za pravo da me razumije... Ili jos gore, da me zali... To uistinu ne bih podnio. Koliko god se cudno cinilo, pobjedivao sam te taman onoliko koliko je trebalo da oboje danas budemo tu... Iako ovo nije igra i cini mi se da na neki bolestan nacin smo oboje izgubili. Pali smo na testu. Iako, dok me gledas, ne bih nikad pomislio....

srijeda, 13. veljače 2013.


Pokusat cu promjeniti sebe ovaj put. Tebe ne mogu. Mjenjat cu svoju svijest. Ako ne uspijem, mjenjat cu prostor gdje zivim. Spreman sam otici..  Neka druga mora, neki drugi gradovi... Nemam garanciju da cu uspjeti, niti da ce biti lakse.. Nemam carobni stapic ni gumicu za brisanje. Imam sjecanje, imam oziljke... Imam previse tebe gdje te ne zelim... I gdje te nema.. 
Imam viska ljudi u ovoj prici.. I manjak izgovorenih rijeci, a kronicni manjak shvacenih. Imam zelju da te ostavim iza i skrivenu da te vidim.. Imam hrpu neposlanih pisama. Imam sve manje upitnika... 

petak, 1. veljače 2013.

Nemoj brkati cinjenice... Zbilju. Nisam tvoj najveci fan. Daleko od toga. Ponekad samo te dotaknem sarenilom svojih misli.. Pozelim te upitati nesto. Samo ponekad i samo kratko.. Nema svrhe i nema smisla.. 
Nemoj misliti drugacije. I ne slusaj sto ti kazu  o tome. Oni bi voljeli da znaju vise.. Voljeli bi da su pozvani o tome govoriti. Mene ne pitaju, valjda znaju da im se odgovori ne bi uklapali u pricu.
A price nema. I ako je bilo, izbrisali smo je sa jednim pokretom... Kao kad otpuhnes mrvice sa stola netom prije nego su dosli uzvanici na veceru... Nismo se dali smesti.. U brisanju smo izgleda, bili najbolji. U hinjenju nevaznosti takodjer.
Veselim se opciji da dosegnemo status stranaca... Potpunih!