Prosutih rijeći gradim mostove... svojim poplavljenim obalama. Spajam danas i jučer... jučer i sutra... Na dlanovima karta ovoga grada... putokaz mojih ulica. Vezujem misli za korake, a korake za snove. Prekinute niti od želja, posuđene laži od tebe i puni džepovi tišine jedini mi suputnici. Na svim tim adresama pokušavam se pronaći... pronaći sebe a sakriti svjedoke. Odavno već ne brojim nas za dvoje.