Par prosutih rijeći

Par prosutih rijeći...Pa poziv...Više njih...I onda susret. Pitala si: jesi i ti uzbudjen? Bilo je 4 ujutro. Nebitno. Noć u Zagrebu. I to ne bilo kakva noć. „Moji prijatelji vjerni psi“ su ostali negdje iza...Godina i pol..ne znaš...Možda i bolje..Ne zna nitko..Uvjeravao sam se da ne vjerujem. Uvijek iznova...Rijetko sam spavao.. I kad jesam ti si bila slijepi putnik mojih snova...Subota, 4 ujutro...U Zagrebu...Sazidan grad iza nas...rijetka upaljena svijetla su činila mozaik...Ja sam vidio mutno ali... bila si neobično lijepa...