Uvijek si bila dovoljna. Taman dovoljna da noćima ne mogu oka sklopiti. Da sve što radim nosi tvoje ime. Potiho. Tvoje grudi grudi kao putokazi mojim željama. Dostojanstveno velika i pohotno niskom strasti prožeta. Prema potrebi. Drugačija od drugih. Ni pozitivno ni negativno. Samo nešto drugo. Ni kilometri, ni godine medju nama nisu pomogle. Iako sam se trudio. Tražio zamjene. " Mi dišemo sinkrono". I ne možemo danas, sada, imati odvojene krajeve. Nakon toliko vremena te gledam. Tvoje usne... Znam. Opet ćeš lagati. Jer to si ti. I možda ovaj put uistinu odem. Pobijedim. U utrci bez pobjednika. A igrali smo se iskrenosti.