Neki nevažan detalj, pjesma ili miris...Poput Prousta. Slike kao u dugometražnom filmu se poslože... Zagreb... Parking, perivoj, ulica, duga i vijugava. Nebitno. Bio sam hrabriji tada kada sam otišao, nego danas... Ostavio sve..
Sječam se tih, bezbrižnih osmjeha.. „ UVIJEK S MALO PREMALO PARA“...
I ljudi... ti prekrasni ljudi. Ostat ću nedorečen. Na papiru... U meni sve je jasno.