Ja te molim, nađi vrata, prozore. Izađi iz ove ljušture. Otvorit ću oći, usta..dat ću ti priliku... samo izađi.
Još te molim da šutiš, jer vremena su čudna a ljudi se igraju Bogova. Kad nas jednom ipak slučajno sretneš, ne daj si za pravo da si sretna. Ovo nije takva priča. Iako smo gledali u isto sunce, ne sjaji ono jednako za nas dvoje. Tebe. Mene. Čudno je to.
Ne prozivaj me. Ovo nije stvar časti. Ne maskiraj potrebu u brigu. Znaš koliko te znam. Neću se truditi tražiti imena za tebe. Sutra je pred vratima. Svjetla ulične rasvjete umjesto mjeseca. Ti umjesto svih. I ja.
četvrtak, 22. travnja 2010.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar