tebi

Posudi mi svoje uši, da čujem što čuješ dok ti pričam. Kojim jezikom govorim i da li sam nijem. Pretplata na bol. Kava za van. Tudja zemlja, strani gradovi. Dvoje. Rekao bih. A ne znam način. Iako sam rijetko bez rijči. Volim te.

....

noćas...jesi li brojala crte na cesti koja te odvela? nisam oka sklopio. jer doći će dan kada ćeš brojati unatrag. oboje znamo. pa šutimo. ne brini se za mene. stotine lica prosutih na stolu ispred mene. izabrat ću jedno. koje ne poznaješ. i koje nisam. lice kurvinog sina. ulični svirač, tebi u čast. i kada mi padneš napamet, zatomit ću misao... preskočit ću riječ. zadržati uzdah... prijateljice noći će liječiti rane. grešnim rukama odnijet će bol. na trenutak. jer zaborav mi je nedostižna.

odi...

zatvorit ću oći na tren...stvorit ću te ispred sebe..znam da puše oko nas.. i doći će kiše. ali pogledaj me. čuvaj me za poslije. kada promijenimo imena. gradove. pobjegnemo. pa se sakrijemo. odvojeni. od nas. misliš, tako je najbolje. proći će. ne slušaš me više. ne dopirem do tebe. ti nikad ne odlučuješ. svaka pora na mojoj koži sad bi vrištala. praviš se da ne čuješ. kažeš, samo da ne boli. ali bolit će. svaki dan iznova. znaš.
u tuđim gradovima kiše drugačije padaju. zaborav na pladnju..
sada te puštam...otiđi a ja ću otvoriti oći... gledam tamo gdje te nema. suzdržavam bijes.

ona....

umit ću se vodom iz tvojih očiju, ako moram. pokazat cu ti da mi je žao. dogodilo se. Ona. odjednom. bila je noć. i bili smo nevažni. u prostoriji voštanih figura naši pogledi su bili živi... njena glatka koža, zarazan osmjeh. dogodilo se. ne prestajem misliti na to. nju. nije mi žao. znam da ne razumiješ. mi sada postojimo. u paralelnom svijetu egzistira naša stvarnost. mjeri se osmjehom...

Znam...

Uvjeren sam da znam. Iako je daleko. Kraj. Ćutim. Magla tvojeg bića. Pa se branim. Drugima. Dajem im ono što nemam. Lažem se u bojama. Tvojim. A bolit će. Znam.

Zagre u proljeće

Zagreb u proljeće...mirisi što se prolijevaju ulicama..Ti..uvijek sam volio. Zagreb u proljeće. ljubav što smo je skrivali izmedju nas dvoje...i kada smo znali da ce sutra ipak doci...isto kao sto sam ja znao da ce se sve zavrtit u krug...iako ti... ni sad nisi sigurna...od trga preko zrinjevca do tvog kvarta... tisuću koraka u jednoj želji...Zagreb u proljeće...miris svježe pokošene trave pomiješan sa tvojim usnama...i pogled što ti se penje ka meni..kao u potrazi za skrovištem...

U mom zagrljaju san probdjevenih noći...tišina nedovršenih prića...tramvajske stanice. luke. ulice koje su vodile do tebe...zvuk prekidanih tračnica... priča satkana od nas.. tebe.. uvijek sam volio. Zagreb u proljeće.

Sutra

Otvaram. Prozor.Gleda u sutra. Novi dan. Nova jutra. Svitanja bez oblaka. Svjež zrak. Povjetarac. Miris smjeha. Duboki uzdah s tvojim likom. Otvaram. Prozor. Gleda. U sutra. Bez tebe...