Prema istoku

Vezan za godine, sa sječanjem u doti, tražio sam te posvuda. Gradovi sa razglednica, ulice na mapama i tvoje ime među prstima. Postoji li vrijeme za nas? Postoji li mjesto bez nas? Probudio sam se u krivom danu. Rečenice što se slažu jedna za drugom su buka. Ja sam ukraden. Odveden od čuvara mladosti. Prepušten vagonima što se voze u smjeru istoka...

Igramo se stihova

Možeš li požuriti vrijeme? Odgovoriti prije pitanja? Igramo se stihovima. Gadjamo riječima. Ti mene. Pa ja tebe. Odvojit ću nočas sva moja lica. Hvatat će korake daleko od mene. K tebi....

Idem sad...

Lice uz prozorsko staklo... traže se svjedoci potrošenih sječanja... i dim cigarete... niz ulicu vjetar nosi zle jezike... Kofer je spreman,

Gdje smo to bili noćas...? Reci mi. Čekali smo vlakove pod mostovima. Na mekanim oblacima slušali tišinu. Zaštičeni od pogleda. Uroni lice u moje dlanove. Pogledaj staricu na prozoru. Dotakni me...

Rasute knjige po stolu. Oprano suđe. Miris parfema. Prašinom prekrivena televizija. Šalica kave od tko zna kad. Neuredno složeni ručnici. Osušeno voće. Slike nekih sretnih dana na frižideru. Praznina u istom. I u meni...

Tražim putokaz mojim utrnulim osječajima. Sjedim i slušam. Osluškujem. Zvukovi tišine prodiru duboko u moje tkivo. Ostajem pribran dok svaka pora na meni titra. Zagušljivo je. Zidovi mi pričaju o njoj. Šapuću mi. Smiju se. Trudim se biti jak. Uvjeren u sebe.

Dugo već nisam bio tu. Vratar na poljanama gdje se smjenjuju godišnja doba. Tajanstvena je zemlja suza. Svakim novim udisajem skupljam snagu. Bijes i bol. Pa mir. Jesen će. Tu je. Pa zima.
Ili je kraj ili novi početak. Teško mi je procijeniti. Okopljene volje. Sjedim. Pokušavam se povući. Sakrit se od pogleda. Šamaraju me. Nisam spreman. Ali još nešto nisam. Nikad bio. Gubitnik. Likujte. Dok možete. Jer, prije nego očekujete ja ću se vratiti. Neka druga zima. Neke druge kiše.
Riječi. Ionako nemaju značenje. U razgovoru pogledima i mislima. Mi smo to mogli, znali.