ponedjeljak, 27. srpnja 2009.

Sretan sam kad ne mislim. Kad mislim da sam sretan. Da. Dugo me nije bilo. U igri oduzimanja i zbrajanja, oduzeo sam se od tebe. Sagradio epitaf ovom igrokazu. Nadam se da si dobro... Negdje u svojim zidovima...staklenim svjetovima. Meni su ostala jutra. Moja jutra. Kišom očišćena. Otvori oći. Zalijepi svoj pogled za mene. Obuci haljinu... Čuješ li buku? Čuješ li vrijeme kako curi iz mene? Samo još nočas, samo još sad... Dok ogledala miruju, a sjene pišu biografije svojih Bogova...

Nema komentara: