utorak, 9. listopada 2012.

Volio bih da mogu..za kraj napisati nesto. Nesto sto ce biti za kraj. Za tebe...volio bih da mogu. Veceras si negdje..tu u zraku...vidim te...osjetim. Veceras, na smjeni kalendara...volio bih da je ovo zadnje. Zadnje za nas, zadnje za tebe. Nece ciniti razliku, samo da je zadnje. Kao spomenik. Volio bih da si ti...dio procesa stvaranja, pa da jednom skupa, iako fragmenti odvojenih prica, gledamo na ovo kao na nase dijete. Zrno ponosa i zrno sjete. Brat i sestra jednog procesa.

Nema komentara: