Trebalo mi je mjesec dana da skupim snage... Lijepo ti stoji bijelo.. I cvijet u kosi.. Tako sam te zamisljao. Mnogo puta. U tim mislima si koracala sve ove godine.. Do mene. Danas gledam sliku. Tebe. U bijelom. Lijepa si iako ti lice ne vidim. Mozda i bolje. Mozda cu lagati sam sebe da to nisi ti.
Lijepo ti stoji bijelo.. Izgledas nestvarno.. Pogotovo meni. Ima li uopce smisla da pricam o snovima? Zeljama. I taj cvijet. Gotovo da mu mogu osjetiti miris dok ti ljubim kosu ocima punih suza... Ne znam kako da se pozdravim s tobom. Ne mogu pronaci prikladne rijeci, iako sam trazio.. Dugo sam trazio... Gotovo da mi je srce stalo kada sam vidio.. Tebe u bijelom.. Na otoku kojeg si toliko voljela i sve ono o cemu smo pricali. Samo mene nema na toj slici. Nesto godina poslije. Kao trcanje na pokretnoj traci... Brod u boci... Uvijek na mjestu. Istom.
Lijepa si u bijelom.
Nema komentara:
Objavi komentar