Daljine i gradovi, taoci u vremenu zabranjenih snova... snova... sve je još tu..kao da je tek netom završilo. Nepomaknut u prostoru, vrijeme sam učinio svojim saveznikom.

jutro

Okrenut na bok... Hladno stopalo uz moje..Bjelina.. Meškoljenje i njen glas..“Dobro jutro dragi“...Osmjeh.. Skroz oblake u prozor...Dobro je...Neka sutra pričeka koji dan...

Ako su ovo tvoji kreveti, zašto ih ne prepoznajem? Ako su to tvoji uzdasi, zašto mi je svejedno? Ako me to ti gledaš iz mraka, zašto sam izdan...? Opsjedaju me zvukovi. Izgovorene riječi, poput odvezanih brodova, plutaju mojim mislima.Laži i istine, krajevi i početci. Utihni i čuti ćeš. Svoj smijeh. Odzvanja kroz zidove. Nakon toliko vremena. Još je tu.

Prema istoku

Vezan za godine, sa sječanjem u doti, tražio sam te posvuda. Gradovi sa razglednica, ulice na mapama i tvoje ime među prstima. Postoji li vrijeme za nas? Postoji li mjesto bez nas? Probudio sam se u krivom danu. Rečenice što se slažu jedna za drugom su buka. Ja sam ukraden. Odveden od čuvara mladosti. Prepušten vagonima što se voze u smjeru istoka...

Igramo se stihova

Možeš li požuriti vrijeme? Odgovoriti prije pitanja? Igramo se stihovima. Gadjamo riječima. Ti mene. Pa ja tebe. Odvojit ću nočas sva moja lica. Hvatat će korake daleko od mene. K tebi....

Idem sad...

Lice uz prozorsko staklo... traže se svjedoci potrošenih sječanja... i dim cigarete... niz ulicu vjetar nosi zle jezike... Kofer je spreman,

Gdje smo to bili noćas...? Reci mi. Čekali smo vlakove pod mostovima. Na mekanim oblacima slušali tišinu. Zaštičeni od pogleda. Uroni lice u moje dlanove. Pogledaj staricu na prozoru. Dotakni me...