Kada bih znao otkinutu misao zadržati...zatomiti... Ne pretvoriti je u skicu. Zatim skicu u sliku a sliku u film. Kada bi to mogao. Kada bi vjerovao u svoja uvjerenja tada bi govorio ono u što vjerujem. I ne bi bilo preduge stanke izmedju dvije riječi, nepotrebnih zareza, dubokih uzdaha. Ne bi bilo mjesta ni trenutka, ni centimetra mog pogleda ni pore moje kože gdje bi se sakrila, gdje bi se prepoznala.
Ne vjerujem više u jedinice vremena. U promjene izazvane protokom istih. Barem ne one pozitivne. Sve sam korake ponovio. Neke i dvaput. Jahao sam valove i brazde kojima si plovila. Šutio sam tvojim glasom.